23.08.2007., četvrtak
Nastavak
|
Zapravo ...sto vise prica cujem za svoju obitelj to vise lici ne neku jeftinu meksicku sapunicu ...hahaha,,, ili losu komediju .... stric toni....moj sramezljiv stric ....zapravo ...mislim da bi mogla na ruke prebrojiti rijeci koje sam s njim prozborila......no uglavnom ...on je u mladosti volio alkohol ,....voli ga i danas, nedeljom poslije utakmice pokoje pivo .....valjda....ni njegove cure baki nisu bile dovoljno dobre.....a ljubavna pisma mu pisala braca :D....na kraju posto je slusao mamu , ostao bez svih cura i zenio se vec kao stari decko sa šepavom Nadom. stric Feri on mi je nekako bio najmiliji striko ....valjda zato jer me kod njega uvijek cekala barem jedna cokolada, Nekad je vozio kamion , a kad se vratio s puta volio festat....eh jedna festa posla po zlu stradao u prometnoj nesreci i sad je invalid vec desetke godina, posto je uvijek govorio da ima vremena za zenidbu ;vrijeme je proslo a invalida nije ni jedna htjela.Ipak sagradio si je veliku kucu, u kojoj zivi nazalost sam, ali ja mu se svejedno divim, jer voli svoj podrum u kojem je izradio moj drveni veliki radni stol s kojega upravo sada pisem, opremio cijelu svoju kucu, uokvirio nebrojene slike,puzzle....te ne znam sto sve ne, ima preljep vrt i svijece i zasluzuje svaku hvalu ........ali jos uvijek voli i jakoooooooo .......GEMIST!. |
20.07.2007., petak
prica o mladim generacijama obitelji sklepic i david
|
eto ....sad sam pricala sa mamom ...u biti ona je mei pricala kako je to nekad bilo ...mada svi znamo price koje nam roditelji pricaju da nas pokude sve sto mi danas imamo a kako su oni morali krave pasti .....ova je zanimljiva ...barem meni ....pretpostavljam radi tog sto je to moja obitelj.....pomalo cudna i s mamine a i s tatine strane , a u svakom dijelu ima i poneceg tuznog ali isto tako duhovitog....pa sam odlucila napisati par kratkih prica iz obitelji Sklepic(tatina strana) i obitelji David(mamina strana) :) ...kako nebi ostale propustene proslosti i zaboravu . Obitelj Sklepic Zapocet cu s tatinom stranom......moj tata Martin je negdje u sredini po starosti medu svojom bracu ....ne zna se tocno odrediti koji je ., jer ih ima 11....no zapravo , trebalo bi ih biti 11 ali 3 je umrlo, mislim da je bio 1 pobacaj i dvoje djece koje su jednostavno preslabi bili kao rodena djeca i umrli.....1 curica i dva djecaka, no tome se nije pridavala velika vaznost jer ih je i ovako puno bilo. Cak je i moj tata bio jako bolestan kao dvogodisnjak , uhvatila ga upala pluca a baka ga nije htjela voditi doktoru, jer joj se to i nije cinilo toliko vaznim , sve dok se po selu nije pocelo pricati kako bude mali Martinek umro i sve to doznala bakina sestra koja je konacno napravila neke vece korake ;suprostavila se sestri i odvela mog tatu doktoru , na kraju je proveo 2 godine u Zagrebu na lijecenju .Baki se uvijek suprostavljala sestra , ona je bila puno otvorenija , i brizljiva za druge .Baka je bila vrlo hmmm ne znam kako bi to opisala, ajd recimo da je bila dobra na neki nacin ali na puno nacina ....nije ,,,, Cinila se nekad kao u sapunicama ona zla osoba. Danas cu pricati o svojoj teti Nadi, jer me nekako podsjeca na mene ona je bila uvijek posebna :) , zelja joj je bila biti zidar , sto joj je i poslo za rukom i zavrsila skolovanje kao zidar, ostale cure su je ogovarale i bila im je cudna, naime nikad u zivotu nije obukla haljiniu ili sos, uvijek je bila u hlacama, najcesce trapericama, majci , i kako moja mama veli uvijek je na glavu navlacila silterice i izgledala kao decko :D ,, no unatoc tim cinjenicama, imala je najzgodnije frajere u selu ,ali nije voljela ozbiljne veze , samo se rado malo poigrala,i kao mlada cesto se voljela napiti ko budala :D sada zivi sama iako su je mnogi zeljeli ozeniti, prava je osoba za razgovor s mladim.Iako mnogi govore kako si je upropastila zivot sto se nije vjencala meni izgleda poprilicno zadovoljna svojim zivotom . p.s za koji dan nastavljam s pricom o svojem stricu Toniu |
11.07.2007., srijeda
pa da
|
vocni jogurt....mmm...jagoda...njam.....no ne pisem zato .....pisem .....ma ne znam zakaj uopce pisem ...pretpostavljam jer nemam kaj pametnije za radit...no uglavnom poparavni sam prosla, (3x hura za mene).....rjesila si ljecnicki i sad hodam na predavanja za vozacki ...drugi tjedan polazem propise pa drzte fige :) .....nakon toga prva pomoc pa voznja i konacno onda mogu malo u europu .... jedva cekam.....ah produ me trnci po cijelom tijelu dok razmisljam kaj bum sve vidla sa svojim dragim.......al jako ..jako jako jako zelim u pariz :) .......dao bog da se mi ta zelja ostvari .... ma zapravo kam god da putujemo nema veze, bitno da smo skupa i da ja vidim nekaj nofoga.... idem...letim sad malo pospremat .... adieu |
24.06.2007., nedjelja
srednjoskolska perspektiva
|
Nesto najgore sto se vam moze pokvariti ljeto je popravni...to govorim bez srama iz iskustva.......i sad u trecem razredu opet sam se nasla na tom putu....iz matematike......i sad kad hodam na intsrukcije na koje redovno nosim 80 kn iz maminog dzepa ,pomalo me sram jer sad kad cijelo gradivo iznova ucim i mislim si pa ovo i nije tako tesko ......no dobro ipak imam valjda najbolju instruktoricu u okolici, o njoj mogu reci svaku pohvalu jer zena je stvarno zakon , ima puno strpljenja a i zna objasnit ....... Jako se duboko nadam da cu proc iz prve jer neda mi se zafrkavat cijelo ljeto ...zelim uzivat jer imam toliko toga isplaniranog.....da mi je zao sto vec nisam pocela uzivat kao vecina.....ostale ocijene su vise anje vrlo dobre,.....prosjek mi je negdje 3.8.....tako da ako 4.7 uspijem iz matematike izvuci deblji kraj bit ce sve okej..... I nije mi sad krivo sto moram svaki dan na instrukcije ......,jer prihvacam svoju kaznu :) ....zapravo uopce mi nije tesko, i motivirana sam , pa mi uopce ne pada tesko pisati sat dva zadacu koju mi zadaje instruktorica...zapravo mi je veselje sto sad mogu i ZNAM rjesit zadatak a ne kao prije dok nisam ni pokusala jer uopce nije imalo smisla .... Ovo ljeto necu radit kao konobarica kao prosla 2 , mlada sam , i toliko toga sam propustila a i izgubila u kaficu , naradila sam se, naucila nesto novo, raspolagala vlastitim novcem, platila si skolu...knjige, opremila sobu.....i mislim da sam sad zasluzila ovo ljeto nakon popravnih uzivati bez obaveza, jer nakon zavrsnog razreda bas i ne znam sta me ceka...... Nakon popravnih radim vozacku, a nakon tga s dragim idem putovati po europi.....Super mi je da cu imati prilike vidjeti Italiju, Njemacku a mozda cak i Spanjolsku :) ..... Svima vam zelim ugodne praznike , uzivajte dok mozete, dobro se provedite , steknite nova iskustva, poznanja i uglavnom sjetite se tu i tamo i svojih prijatelja iz skole .... Pozdravlja vas sve chichi i drzte mi fige na popravnom :)  |
06.06.2007., srijeda
black & white
 |
09.05.2007., srijeda
prijateljice
Proteklih je mjesec dana vrlo zamisljena .Fali joj nesto.Sjetila se starih prijateljica i sad je to muci.Postala je zalosna.Mozda se i one kad-kad sjete nje. dok je vide,zapitaju li se sta joj se novo desilo u zivotu? ...Da li im fali Mozda samo skrenu pogled ,mozda im se zamjerila? A mozda je jednom cak i nazovu........Mozda.... |
23.04.2007., ponedjeljak
cesta
|
Vec se dugo nisa sjetila kako je moja ulica nekad izgledala.Zapravo nije bila ni ulica , bilo je to nekoliko kuca uz sljuncanu cesticu ......trebalo je dugi niz godina da se postavi asfalt, sve kuce imale su broj 177ali su bile abecedirane.....177a,177b,177c,177d....iza nas je bio sumarak , u kojem su sva djeca imala po bare jednu kucicu.....to nam je bila zanimacija,uredivali smo je, krali doma stvari koje su nam bile vrlo "korisne" u njima, bilo je zlo i naopako kad su nase mame isle po zemlju za cvijece u sumarak i otkrile gdje su im lonci,stolnjaci..... Kad se vec pocelo graditi malo vise novijih kuca u nasoj ulici konacno je dosla i asfatirana cesta, nismo vise morali nositi stare plasticne role na vezice do druge ulice kako bi se mogli rolati..... Interesanto je to kako nas je novi asflat sve okupirao, krali smo krede u skoli i iscrtavali nama poznate likove iz maste, aute, cvijece......ma da ne nabrajam, ......igrali se skolice, isrtavali linije za utrke biciklima,igrali se granice......ne zna bas kolko vam je poznata ta igra ,ali nama je bilo zakon :D, imali smo dvostruku lliniju povucenu bijelom kredom , jedan od nas je bio policajac na granici ,dok su se drugi biciklim khm pardon bicikli su nam bili auti :) , "autima"vozili preko , kamenje je bila roba za prijaviti , listovi od drveta putovnice.....itd, ako netko nije prijavio robu , imali smo poseban teritorij kao zatvor, ako je netko pobjego iz zatvora, onda smo se natjeravali po cijeloj ulici .......da ne nabrajam dalje .... Danas je ulica samo ulica,beznacajno hodamo i vozimo se ....i to je sve.  |
15.04.2007., nedjelja
tjedan i pol
|
vec je nedelja a ja se taman naviknula na praznike .....potekli su super....jedino mi zao sto se nisam bas vidjela s frendicama........al sutra cu ih sve vidjet .... bila sam 2 put u ceskoj ......i to smo se prvi put vozili kroz bratislavu , koja ima prekul mostove ......:) .....i nasli smo jedan hotel za 20 euri , tak da jednom kad budemo imali vremena idemo tamo da vidimo malo vise posto smo se samo vozili kroz nju .......u Češki smo bili u Brnu, Ostravi i Jihlavi ......i super mi je kaj sam konacno imala prilike vidjeti malo vise svijeta :) .....al je steta da nismo bas imali vremena razgledavati ...........zadnji dan smo najviše boravili u Sloveniji , i mada budu neki rekli da nemam pravo ali meni je Ljubljana ljepsa od Zagreba .....eto nekih slika s mog putovanja :D    |
02.04.2007., ponedjeljak
2.travanj.2007
|
jeste li ikad imali osjecaj da vam netko moze listati dusu po stranicama? Povratak Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla desiti se ljubav Desiti-velim, Ali ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim. U moru života što vječito kipi, Što vječito hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Možda iste kapi - I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem Jedna vječnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naći Neka ista usta. Možda ćeš se jednom uveče pojavit Prekrasna, u plavom, Ne sluteći da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pišem srcem punim tebe Ove čudne rime, Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, Niti tvoje ime! Pa ako i duša u tome trenutku Svoje uho napne, Sigurnim će glasom zaglušiti razum Sve što slutnja šapne; Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom Pogledat ko stranci, Bez imalo svijesti koliko nas vežu Neki stari lanci No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće Ko sunce u krugu, I nosi nam opet ono što je bilo: I radost, i tugu. I sinut će oči, naći će se ruke, A srca se dići - I slijepi za stope bivšega života Njima ćemo ići ( D.Cesaric)  |
26.02.2007., ponedjeljak
Prebiranje po uspomenama
|
Brzim koracima u ritmu pjesme u glavi prolazim gradom prema autobusnoj stanici .Dosadasnju tisinu koja me pratila kroz park razbija stotine glasova sa autobusne . 7 sati navecer,hrpa mrava medu kojima sam i ja talasaju cekajuci autobuse. Dolaze,mravi se primiču peronima,tapkajuci nervozno s jedne noge na drugu,gurkaju jedni druge. 12 posve razlicitih autobusa otvaraju vrata,skupine navaljuju na vrata, i da mogu ulazili bi i kroz prozore.Pritom ih prate gnjusni pogledi starijih bakica koje jedva drze sve te silne vrecice u svojim rukama.Da su mlade kao mi sve bi one drugacije radile, barem sada tako misle, no sada se ne usude pomaknuti da ih ne sruse na hladni beton obljepljen zvakacama i zgazenim filterima.Rađe čekaju u zasjedi dok se sve ne smiri ,pa ulaze zadnje na autobus i prijekorno otjeraju sa prvog mjesta neke klince žaleći se na svoje stare i bolne noge.Klinci gunđajuci sebi nesto u bradu,nevoljko ustanu i zauzimaju stojecu poziciju.7i 10 svi su u autobusma,mir na peronima.Čuje se samo brundanje motora,najglasniji je onaj na predzadnjem peronu, na mom peronu,s valjda najstarijeg autobusa.Crvenog autobusa s narancastim, plasticnim,isšaranim sjedalima.Ulazim u svoj autobus,stojim pokraj mrzovoljnog sofera.Nervozno tapka po volanu,crvene ispoucane kapilare oko nosa daju mu izgled pijanca..7 i 15,izlazi debeljuškast sef stanice.Zamijecujem da je njegov sako valjda nekoliko puta presivan , pretpostavljam da zbog par kilica vise svake godine.Odmahuje rukom i daje do znanja da je odobren polazak s perona.Autobus je krcat,svatko ima svoj miris ,sve je zagusljivo , i ako svatko progovori samo jednu rijec nastaje prava galama.Fokusiram se na nesto drugo ,da ne moram s nikim razgovarati......iznad vozaca naljepljeno je nekoliko naljepnica. BUČINO ULJE BIBER-stosno je da gospodin Biber vise ne proizvodi bucino ulje,sad u vlasnistvu ima malu plantazu jagoda. BUCO- naljepnica jednostavno iziskuje osmijeh na mom licu jer me vraca u djetinstvo ,u vrijeme kad sam redovito prisiljkavala majku da me odvede na sladoled kod Bucija.Vlasnik Buco :) bio je veseli, bucmasti slasticar ,a sto mi se najvise urezalo u pamcenje je njegov ogroman madez na desnom obrazu .Slasticarna s najboljim sladoledom u okolici , jos se i danas mogu osjetiti okus vanilije i ljesnjaka.Rado bi jos koju priliku da ga okusimj , no vlasnici su otisli u inozemstvo,zatvorili slasticarnu prije 4 godine.Na mjestu moje omiljene slasticarne danas se nalazi jos jedna u izu beznacajnih pekara s neljubaznim osobljem koja vjerojatno nikad nece pobuditi nikakve uspomene u meni . Dok tako prebiram po mislima,put doma traje krace ,autobus se zaustavlja ,zaskripe vrata.Na moj dovidenja sofer promrmlja nesko kao :"ahhmmmkh". KOnacno udahnem opet svjez zrak i koracim kuci kroz pustu ulicu ...... |